Naslovna  >  Galerija Vn  >  Vlatko Vincek - Summa
 
Naslovna  >  Galerija Vn  >  Vlatko Vince...

Vlatko Vincek - Summa

13.12.2016.
19:00
 Galerija Vn

Vlatko Vincek – Summa

Pojam „utopija“ nastao je u 16 stoljeću, a prvi ga je upotrijebio Thomas More kako bi u svom romanu opisao imaginarni otok savršenog političkog, socijalnog i pravnog sustava. Sam termin potječe iz starogrčkog jezika pri čemu „ou“ označava ne, a „topos“ mjesto, pa ga tako doslovno možemo nazvati ne-mjesto ili u prenesenom smislu svako savršeno mjesto, ili mjesto koje predstavlja nedostižni, nemogući vizionarski ideal. Do danas je konceptualizirano mnoštvo utopija, od kojih su neke i bezuspješno realizirane, pa su se razvili i termini poput distopija, post-utopija i sl. Hermeneutički pristup utopiji kao mjestu subverzije, ekscentričnosti i na kraju eskapizma svjedoči o utopiji čiji su temelji zdravi, ali završni sloj predstavlja bijeg u nemoguće. Vapaj u moru uzaludnosti predstavlja koncept ontološke anarhije i poetskog terorizma kako je svoju utopiju ili privremene autonomne zone definirao Hakim Bey. Druga utopija Vlatka Vinceka, umjetnički je pristup istoj temi. Vincek u svom promišljanju utopije uzima sredstva koja prethode jeziku. Jedan od radova sastoji se od vojnog telećaka iz 20ih godina, bijele knjige obojene u bijeli akril, te videodokumentacije ... samog procesa bojenja. Vojni telećak je bitan jer svojim krznom priziva organsko životinje. Činjenica je da pripada razdoblju 1. svjetskog rata koji se odvijao na više kontinenata i proizveo je više od 40 milijuna žrtava, što je zanimljivo u kontekstu samog naziva ovog rada. Također tu je bijela knjiga, obojena u bijeli akril, što izravno asocira na Maljevičeve bijele slike na bijelom, koje otprilike pripadaju istom razdoblju. Bijeli kvadrat na bijeloj pozadini nastao je 1918. godine. Knjiga je s razlogom bijela. Kao ultimativni simbol znanja, prazna knjiga čije su stanice dodatno negirane pastoznim bijelim akrilom simbolički govori o tome da je jedina moguća utopija, utopija neznanja, negiranja znanja. Utopija oslobođena od sadržaja.
U radu Urdoxa/epilog „ur“ se odnosi na proto, formativno, primitivno, originalno a „doxa“ , grčka riječ, označava opće mišljenje, koje su sofisti često koristili kao argument kako bi zagovarali druge. Proto-argument u Vincekovom svijetu je terarij, s ostacima rada iz Koprivnice u kojem je koristio bumbare. Baveći se insektima koji žive u zajednici, roju Vincek poteže paralelu s čovjekom i ljudskom organizacijom. Može li jedinka utjecati na zajednicu i na koji način? Epilog govori o umiranju i smrti bumbara unutar umjetničkog projekta, no također i o stalnoj ljudskoj potrebi koloniziranja (i kapitaliziranja) životinje. Životinje postaju proizvođači ili proizvodi, važna je njihova iskoristivost . Epilog je distopijski rad u kojem je konačno otkriveno da nijedna izabrana perspektiva nije ni ispravna ni primjerena. Smrt bumbara svjedoči o modernim ritualima lažnog trijumfa čovjeka nad prirodom. U ovom radu utopija je doživjela svoj ekscentrični krah.
U radu Dvojnik na ogledalu Vincek je inscenirao susret dva puža: jednog iz prošlosti iz 1987. godine, od kojeg je ostala samo kuća, dok je drugi puž još živ i polako obilazi ostatke puža iz prošlosti. Vincek u dvojniku jukstaponira živo i (organsko) mrtvo, te također prirodno i umjetno/umjetničko. Da bi napravio dvojnika Vincek reciklira svoj stari rad. Smrt je opet nekako u centru pozornosti, smrt prirode i smrt umjetnosti. Strašna i neizvjesna, ne sasvim vidljiva na prvi pogled radi zbunjujućeg elementa ogledala koje doprinosi pomutnji onoga što vidimo.
U radu Zašto jedeš kuću prijatelju Vincek također koristi puža, ali ovaj puta golaća. Spirala puževe kućice je simbol evolucije, ekspanzije, izmjene ciklusa i beskrajnog putovanja, te komunikacije. Naslikana spirala od meda i boje predstavlja dvodimenzionalnu puževu kućicu koju Vincekov puž pojede iz ljubavi prema medu. Prelazak iz dimenzije u dimenziju i u doslovnom i u simboličkom smislu velika je tema ove izložbe. Krećući se iz 2D u 3D, iz materijalnog u nematerijalno, iz papirnatog u digitalno, iz naslikanog u stvarno, iz prirodnog u umjet- no/ičko, iz živog u neživo postaje bitna mogućnost reverzibilnosti tj. dokidanja ireverzibilnosti pa tako iz teme utopije polako prelazimo u temu entropije, one koja nam ne garantira strijelu vremena, barem u pristupu Vlatka Vinceka. A naziv izložbe Summa, sumira odnosno zaokružuje priču koja obuhvaća glavne teme Vincekovog rada od početaka do danas.
  Prikaži više Prikaži manje

15 dolazaka
Podijeli događaj:    
Mjesto održavanja:

Slični događaji

© 2017 CDK d.o.o.