Naslovna  >  SEA Silba Environment Art  >  DOBRA VODA, izložba
 
Naslovna  >  SEA Silba En...  >  DOBRA VODA,...

DOBRA VODA, izložba

04.08.2017.
19:00
-
14.08.2017.
20:00

Izložba fotografija Marijana Blažine: DOBRA VODA, otvaranje u petak, 4.8. u 19 h u Galeriji Ujević, uz koncert (Jerko Novak, Miro Novak, Igor Leonardi)


Pojava spontanog kampa na Dobroj vodi – Mavrova 70-tih godina prošlog stoljeća na Silbi jedinstvena je pojava u povijesti kako tog otoka, tako i općenito ležernih okupljanja mladih umjetnika u atmosferi ljeta, dokolice i spontanih zajedničkih suradnji, čime je svojevrsna preteća današnjih rezidencijalnih boravaka umjetnika koji se događaju posvuda u svijetu. Nepostojanje strukture, plana i strategije dalo je ovom kampu posebnu draž zbog koje su se umjetnici iz raznih zemalja vraćali iznova svake godine, sve do kraja 1970-tih, kada su od lokalne zajednice ovaj nedostatak strukture i sloboda uočeni kao problemi, te je zabranjeno kampiranje i okupljanje na Dobroj vodi, a kampiralo se tada na cijelom potezu od rta do plaže Mavrova, čak i iza Mavrove, prema plaži koja se zaista zove Dobra voda. Tada već formirani, a danas iznimno utjecajni umjetnici, pokušali su pronaći novu Arkadiju na susjednim otocima, no, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, krajem 1980-tih spontano su se počeli vraćati na Silbu, ovaj put ne u kamp nego u mjesto, ali ... i dalje pokušavajući održati identitet plaže Dobra voda kao mjesta slobode i opuštenih druženja koji vode ka raznim umjetničkim suradnjama.
Niz crno – bijelih fotografija Marijana Blažine, jednog od umjetnika koji su na Dobroj vodi ljetovali od samih početaka, prikazuju upravo tu atmosferu slobode, kreativnosti, razigranosti i slavlja života i umjetnosti. Blažina je dokumentirao trenutke, portrete, okupljanja od samog početka i kroz njegove fotografije možemo vidjeti razvoj svih faza ovog kampa. Osim vrlo zanimljivih portreta, pojavljuju se kompozicije koje dočaravaju atmosferu kreativnih druženja, zajedničkih stvaranja, ali i trenutaka opuštanja i igre. Poznavajući Silbu na kojoj je upravo priroda ta koja zadivljuje i zove na foto ili svako drugo dokumentiranje, zanimljivo je da su ove fotografije posvećene ljudima, ljudima koji su gradili ovaj kamp i ovu zajednicu, ljudima koji su došli u ovu predivnu netaknutu prirodu i svojim je postojanjem i umjetničkim stvaralaštvom oplemenili i učinili legendarnom. Ova izložba jedna je topla, prijateljska, umjetnička posveta svim tim ljudima.
Natasha Kadin

Nakon nekih ljetovanja u trendu stopiranja po Europi i Jadranu, Gus - Goran Nemarnik i ja - Zoran Laginja, krenuli smo usred ljeta sedamdeset i treće brodom na Silbu. Nismo baš znali gdje je ali je bilo dovoljno da lijepo zvuči... Već na brodu bilo je puno zanimljivih ljudi koji su propuštajući poznatije otoke sa svojom kamp opremom, ruksacima i raznim instrumentima putovali sve do Silbe. Nakon dočeka broda upućeni smo prema nudističkom kampu na južnom dijelu otoka. Hodali smo i hodali po vrućini te stigli u idiličnu oazu s velikim borovima i jednom kućom na samom moru. Vidjelo se podosta velikih šatora za familije, kao i šatora prikrivenuh u hladu grmlja, a bilo nas je i takvih koji smo radije nosili samo vreću za spavanje. Od jezika moglo se čuti jedino strane. Kao da smo u nekoj drugoj zemlji. Oko nas dvojice i jednog Slovenaca, sve sami stranci.
Priča o Silbi gdje se ljetuje kao na otocima u Grčkoj do sljedećeg ljeta se širila što po Rijeci, što po Ljubljani i Zagrebu. I krenulo je okupljanje. Iz našeg je društva Blaž - Marijan Blažina kao vodeća gitara bio aktivan u povezivanju s muzičarima. Bili su tu iz Holandije violončelist Ernest, violinist imenom Amor, nabildani vođa grupe s velikim žičanim, pomalo domoradačkim instrumentom. Tog su ljeta iz Trbovlja kao pioniri stigli Jani Novak - još ne Laibach i Enzo - Ervin Ritter. Sviralo se stalno. Na plaži, u hladu te navečer u kući. Nešto se pušilo, a manje pilo. Često je pala odbojka u hladu borova. Na Dobroj vodi -Mavrova znao se odigrati picigin, a stalno hodanje od kampa do Silbe i obratno bilo je uvjet ljetovanja.
Ljeto nakon bili smo već naširoko umreženi u tim aktivnostima. Bilo je dosta likovnjaka, a našao se i Goran Lisica Fox uvijek među prvima u poticanju događanja. Došao je i Jerko Novak s gitarom, pojavio se i Tomaž Pengov. Tu se skrasio i Tone Zidar sa svojom ekipom i društvom iz Zagreba. Kod njega je to vremenom preraslo u cjeloživotno dolaženje. Sredinom sedamdesetih uključuju se Igor Leonardi i Vito Taufer, a iz Zagreba s ekipom s Filozofskog dolazi i Branimir Štulić - još ne Azra. Naš đir na Silbi tada još kao djeca uočavaju kasnije mlađi pokretači NSK-a Dean Knez i Roman Uranjek. Osim mnogih koji nisu navedeni bilo je i puno cura. Neke od njih i sad redovito dolaze te provode po cijele dane na Dobroj vodi.
Krajem sedamdesetih problemi s kampom bez adekvatnog nadzora postaju razlog zabrane kampiranja na otoku. Društvo nakon zanimljivog pokušaja na Susku počinje ljetovati u Martinščici na Cresu. Zvuči manje lijepo, ali ima više sadržaja. U ekipu dolaze novi Nijemci, čak i Talijani. U osamdesetima se više bančilo tj. više pilo, a manje pušilo. To traje sve do preinake prirodnog okruženja uvale Slatina u asfaltirano i betonirano, turizmu prilagođeno područje..
Nama krajem osamdesetih Silba opet ulazi u igru. Okupljanje početkom osmog mjeseca na Silbi postalo je tradicija. Mnogi dolaze redovito, neki nakon puno godina opet, barem na kratko... Naša Dobra voda kao dnevni boravak i Silba gdje smo kao doma i dalje radi, čemu doprinose mnogi domaći poput Ivana Boškovića - Jimija i Zorana Brajevića te Austrijanci s Alfonsom Kowatschem na čelu.
Silba radi, lijepa je i uvijek lijepo zvuči. Što bi više htjeli?
Zoran Laginja

Silba je u sedamdesetima bila super zbog toga što tada (kao ni danas) tamo uopće nema automobila, cesta, hotela… Jedva da je bilo struje, čak je i vožnja biciklom bila zabranjena. U mali kamp izvan sela dolazili su posthipiji i umjetnici i nakon dužeg boravka u toj šumi podivljali bi. U šumi smo spavali, po hranu i vodu odlazili u selo. Plaža Dobra voda je karipskog tipa, s prekrasnim bijelim pijeskom u moru tirkizne boje, na obali lete komarci i trče goli komadi, kamp je bio naturistički.
U grmlju pod borovima non-stop se sviralo, bilo je dosta opušteno što se društvenih i političkih nazora tiče. Sjećam se svog prvog dolaska na Silbu. Putovao sam dugo brodom, a sa sobom nisam imao ništa osim onog na sebi, kakva vreća za spavanje ili šator. I klompe su mi se raspale na kozjoj stazi od pristaništa do kampa. Već prvu večer sam upao u neki veći čador, gdje sam prespavao s još tri cure. Prije toga je Tomaž Pengov, fenomenalni slovenski poeta, svirao na plaži repertoar sa svojega prvoga albuma Odpotovanja. Na kraju je još opalila nevera, totalni potop.
Ljudi iz naše scene koji su dolazili u kamp gotovo svi su bili umjetnici ili glazbenici ili bliski glazbi. Sve se vrtjelo oko svirke, iz svakog grma dopirala je glazba, violine, violončela, bilo je i truba, saksofona i, naravno, najviše gitara. Branimir Štulić je, kao trubadurski tip, znao šest-sedam sati svirati i pjevati bez prestanka. Zvali smo ga Brane, par sezona bio je maskota kampa, za nas nikada nije postao Đoni. S nama je na Silbi boravio i Jerko Novak, majstor klasične gitare. Brane i Jerko često su svirali zajedno, ili pak s Daliborom i Zoranom Laginja i Marijanom Blažinom iz Rijeke, te Igorom Leonardijem iz Ljubljane, u raznim kombinacijama. Tih pet, šest gitarista i pjevača neformalno se prozvalo Dobra voda.
Goran Lisica Fox

IMPRESSUM
Autor fotografija: Marijan Blažina
Kustosica: Natasha Kadin
Stručna pomoć: Ivan Bošković – Jimmy, Goran Lisica – Fox
Glazbenici: Igor Leonardi, Jerko Novak, Miro Novak
Dizajn: Kazinoti & Komenda
Produkcija: Mavena – 36 njezinih čuda i Silba Environment Art
Donator: Grad Zadar
Zahvala: Marija Ujević - Galetović
  Prikaži više Prikaži manje

31 dolazaka
Podijeli događaj:    
Mjesto održavanja:

Slični događaji

© 2017 CDK d.o.o.